The Dyslexic Brain
U našem prošlom postu govorili smo o [Sedam mitova o specifičnim poteškoćama učenja,]() a danas produbljujemo temu i obrađujemo disleksiju.
Svaka škola povremeno sretne dijete koje teže savladava čitanje. Njegova je inteligencija normalna ili čak iznad prosjeka, međutim čitanje predstavlja problem. Kada dijete urednih ili iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti ne uspijeva svladati vještinu čitanja, to utječe na njegova akademska postignuća i onemogućuje mu da ostvari svoje potencijale.
Što je dijete starije, njegove teškoće postaju dublje ukorijenjene i sve mu je teže pomoći. Moguće posljedice težeg savladavanja procesa čitanja su **nisko akademsko i opće samopoštovanje, snižena motivacija za izvršavanje školskih zadataka, smetnje ponašanja, anksioznost i teškoće u odnosima s drugima**. Stoga je iznimno važno što prije osigurati adekvatnu stručnu pomoć i podršku roditelja, škole i okoline.
### Što je disleksija?
Disleksija je specifična teškoća učenja koja pripada skupini neurorazvojnih poremećaja. Disleksija se dijagnosticira u slučaju kada je prisutan barem jedan od sljedećih simptoma u trajanju od najmanje 6 mjeseci, unatoč poduzetim mjerama intervencije: _netočno ili sporo i teško čitanje_, _teškoće u razumijevanju pročitanog_ i _poteškoće u sricanju_. Važan faktor prilikom dijagnosticiranja disleksije jest da je pogođena akademska vještina, u ovom slučaju vještina čitanja, ispod očekivane za kronološku dob i da značajno ometa savladavanje školskog gradiva.
Disleksiju definiraju poteškoće s učenjem čitanja koje se ne mogu objasniti zaostajanjem u mentalnom razvoju, oštećenjem osjetila vida ili sluha, nedovoljno razvijenim govorom ili zanemarenošću djece koja odrastaju u nepovoljnim obiteljskim prilikama. Ova definicija jasno daje do znanja da nisu sva djeca koja loše čitaju disleksična.
### Što kaže biologija?
U posljednjem su desetljeću biološki temelji disleksije napokon otkriveni **usporedbom _disleksičnog_ mozga i mozga _čitača_** pomoću tehnike oslikavanja mozga. Na slici je prikazana aktivnost mozga u trenutku čitanja kod disleksičnog mozga i mozga tipičnog čitača. Mozgovi disleksične djece pokazuju niz karakterističnih anomalija. Cijeli je jedan dio njihova lijevog temporalnog režnja nedovoljno aktivan. Za vrijeme čitanja u mozgu tipičnog čitača aktivirano je Wernickeovo područje (jezično razumijevanje) te područja zadužena za fonološko procesiranje i vizualnu percepciju. Brocino područje, koje je ključno za sintaksu ili artikulaciju, aktivno je za vrijeme čitanja kod disleksičnog mozga i mozga čitača. No, da bi nadoknadili nedostatnu aktivaciju svojih stražnjih predjela, u disleksičnom mozgu događa se pretjerano grupiranje neurona u ovom području, odnosno hiperaktivacija Brocinog područja.
_Stephenson, J. (1998). Mapping the dyslexic brain. JAMA, 279(15), 1153-1153._
### Fonološke i ostale nevolje?
Čitanje je iznimno složen proces koji uključuje više međusobno povezanih sustava, a dijete je spremno za učenje čitanja kada...