Emotions and Inattentive Children

[Preskoči na sadržaj]()

# Emocije i nepažljiva djeca

• By Umo Home
• 19 rujna, 2017
• Read Time: 8 minute(s)

Kako društvo mjeri uspjeh djeteta? Gotovo uvijek je riječ o akademskom uspjehu. Gdje god da dijete dođe pitat će ga „U koji razred ideš? Kakve su ti ocjene u školi?“ Možda će netko još dodati „Baviš li se sportom ili imaš neku drugu aktivnost?“, ali rijetko tko će pitati „Imaš li prijatelje?“

### Emocionalna inteligencija

Zašto je to tako? Možda je stvar u tome da se podrazumijeva da dijete ima prijatelje pa se čini suvišno išta pitati, možda je generalno neugodno razgovarati o tim temama jer su više „osobne“ od toga kakvo je dijete u školi. Ali to ne bi trebalo biti tako. **Važnije od ocjena i akademskog uspjeha je naša emocionalna inteligencija**. Naše vještine izražavanja i čitanja emocija, vještine kontroliranja emocionalnih reakcija i vještine stvaranja odnosa s drugima.

Nekima je to puno jednostavnije i dolazi sasvim prirodno. Dok su drugi nespretni u socijalnim situacijama, a da toga nisu ni svjesni. **Vrlo često djeca koja imaju probleme s pažnjom imaju i problem s emocijama**. Osjećaju iste emocije kao i njihovi vršnjaci, ali one su intenzivnije i snažnije utječu na svakodnevni život. Zbog svoje nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti oni teže mogu razumjeti što drugi osjećaju i krivo protumače situaciju. Ili zbog toga teško usvajaju neke norme ponašanja pa neprikladno reagiraju u određenim situacijama. Što dovodi do toga da se roditelji „crvene“. Naravno, **sreća djeteta nikada ne bi trebala patiti zbog društvenih normi ili pravila ponašanja**, ali učestali ispadi hiperaktivnosti ili snažni napadi ljutnje i bijesa, nekontrolirana bujica riječi ili snažan plač, dovest će do toga da će njegovi vršnjaci i potencijalni prijatelji izbjegavati kontakte. Dijete će postati svjesno da nešto kod njega „ne štima“ i to uvelike može narušiti njegovo samopouzdanje, a ono samo neće niti znati što je razlog tome.

Problem djeteta da regulira vlastite emocije može se pokazati na više načina. Primjerice, neka djeca ne mogu stisnuti kočnicu kada su frustrirana i ljuta, dok se druga pak nikako ne mogu pokrenuti da nešto naprave kada im je dosadno. Djeca koja imaju problem pažnje i/ili hiperaktivnosti češće nego njihovi vršnjaci postanu brzo frustrirani zbog nekih manjih smetnji, previše ili predugo brinu zbog nebitnih stvari, imaju problema smiriti se kada ih netko živcira ili kada su ljuti, osjećaju se povrijeđeno i mogu zamjeriti nekome i na najmanje kritike, ali i moraju dobiti ono što žele ODMAH!

Što je razlog tome? Oni imaju manji kapacitet regulacije emocija od svojih vršnjaka. Razlog tome je što imaju poteškoća s pažnjom, a posljedično i problema s radnim pamćenjem pa vrlo često ostaju „zaglavljena“ u tom osjećaju što dovodi do većih eskalacija koje dugo traju. Također, njihov mozak radi u nižoj brzini što ih tjera da budu osjetljiva na sve što se oko njih događa, samo zato da bi ostali budni – a to onda rezultira davanjem pr...