Digital Media in a Child's Life

Razvoj tehnologije i digitalnih medija doveo je do toga da **svakodnevno koristimo medijske sadržaje, informiramo se i komuniciramo putem elektroničkih medija**. Digitalni mediji poput televizije, računala, tableta, kamere, pametnih telefona i igraćih konzola, integrirani su u sve aspekte svakodnevnog života. Digitalni mediji utječu na mnoge aspekte dječjeg razvoja i funkcioniranja i taj utjecaj može biti poticajan ako se koriste na siguran i primjeren način uz vodstvo odrasle osobe.

Kada govorimo o utjecaju digitalnih medija na djecu trebamo uzeti u obzir razvojne osobine djeteta, svrhu i obilježja medijskih sadržaja kojem je dijete izloženo i djetetovo društveno i obiteljsko okružje (Lowes i Tiggemann, 2003).

Roditelji i druge odrasle osobe koje brinu o djeci imaju velik utjecaj na djetetov pristup medijima u vremenskom i sadržajnom smislu jer mogu pratiti, kontrolirati i regulirati koliko se i kada djeca koriste brojnim medijskim platformama, koliko će se i što gledati kao i kada će se gledati i u kojem kontekstu. Na taj način, ali i svojim primjerom te navikama i načinima korištenja medija, **roditelji oblikuju dječje navike korištenja digitalnih medij**a te potiču pozitivne i ublažavaju negativne učinke korištenja medijskih sadržaja. Koristan dokument za roditelje i ostale odrasle osobe koje su uključene u odgoj djece je **_Preporuka za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija_** u čijoj su izradi, uz članove Vijeća za elektroničke medije i stručne službe Agencije za elektroničke medije, sudjelovali stručni suradnici psiholozi, sociolozi i edukacijski-rehabilitatori. Nadalje, postoje brojni kvalitetni članci o medijima i dječjem razvoju na internetskoj stranici [www.medijskapismenost.hr](http://www.medijskapismenost.hr).

### Četiri tipa roditelja s obzirom na regulaciju audiovizualnih sadržaja

Digitalni mediji zbog mnoštva podražaja okupiraju dječju pažnju, vrlo su stimulativni i djeci tako zanimljivi da roditelji to često koriste kao **sredstvo nagrađivanja ili kažnjavanja** koje se sastoji od uskraćivanja ili dopuštanja gledanja televizije ili korištenja tableta. Neki su istraživači prepoznali četiri tipa roditelja s obzirom na regulaciju gledanja audiovizualnih sadržaja – restriktivni, nerestriktivni, promotivni i selektivni (Rosengren i Windahl, 1989).

Restriktivni roditelji strogo ograničavaju sadržaje kojima je dijete izloženo. Njihova djeca gledaju manje sadržaja neprimjerenih za djecu, no gledaju i manje obrazovnog programa te su sklonija gledanju televizije kada roditelji nisu prisutni. Za razliku od njih, nerestriktivni roditelji slabije potiču djecu na gledanje, ali ne ograničavaju sadržaje koje dijete gleda. Njihova djeca mnogo rjeđe gledaju edukativne programe, a najviše gledaju zabavne programe i to bez nazočnosti roditelja pa mogu biti izložena neprimjerenim sadržajima. Promotivni roditelji potiču djecu na gledanje, no slabo reguliraju djetetovo gledanje te njihova djeca najčešće gledaju sadržaj...