Hyperactive Child at School
[Preskoči na sadržaj]()
# Hiperaktivno dijete u školi
- By Umo Home
- 4 rujna, 2017
- Read Time: 11 minute(s)
Nebrojeno puta je već istaknuto kako je sve veći broj djece za koje se kaže da imaju poremećaj pažnje i hiperaktivnosti ili čuveni ADHD. Neki smatraju da je to opravdano, a neki ne. Nebitno je na koju stranu ste priklonjeni, ali činjenice se ne mogu izbjeći. Ako primjećujemo da dijete teško zadržava pažnju na zadatku, nemirno je kada treba dugo sjediti, ako ga i najmanji podražaji iz okoline ometaju, ali i još mnogo drugih stvari koje karakteriziraju djecu s problemom pažnje (a, koje smo opisali u jednom od naših blogova) onda je zapravo manje bitno da li to dijete ima dijagnozu ADHD-a ili ne. Važno je samo da **postoji nekakav problem i da mu je potrebna pomoć**. Iz tog razloga roditelji moraju prepoznati postojanje problema, ali i učitelji koji trebaju razgovarati s roditeljima i ukazati na ponašanja koja primjećuju u razredu. Jer, zapravo, jedino suradnja između roditelja i škole može pomoći.
### Problem pažnje u razredu
Što se događa s djetetom koje ima problem pažnje i hiperaktivnosti u razredu? Ono se učestalo **ustaje za vrijeme nastave**, inicira razgovor s ostalom djecom, **lako mu pažnju odvlače događanja u učionici** i izvan nje, često se zagleda kroz prozor i ne odaziva se kada mu se direktno obraća, ono ne stigne riješiti sva pitanja u testu, ne stigne prepisati sve potrebno u bilježnicu, učestalo zaboravlja zadaću, gubi školski pribor, za vrijeme odmora najčešće **nekontrolirano trči po hodniku** i ponekad stvara probleme, s obzirom na to da ne zna kako iskazati svoje sposobnosti **ne pokazuje onu razinu znanja koja se u njegovoj dobi očekuje** i ne dostiže svoj potencijal, sporije usvaja znanje, potrebno mu je puno vremena da završi školsku zadaću, ako dođe do promjene u rasporedu se izgubi i nije mu jasno kako nastaviti.
Sve ovo i još mnogo toga su situacije s kojima se dijete s problemom pažnje i hiperaktivnosti susreće gotovo svakodnevno. Naravno da to uvelike ovisi o težini problema i da li se radi isključivo o nepažnji, isključivo hiperaktivnosti ili njihovoj kombinaciji. Pa što onda možemo napraviti za to dijete da mu olakšamo tako važno životno razdoblje.
### Što roditelji mogu napraviti?
Roditelji se često osjećaju nemoćno, ali nisu. Prvo što roditelj može napraviti je **prepoznati da nekakav problem postoji**. A potom mora poduzeti neke važne korake, jer je on **prva linija obrane djeteta** i ako nešto ne učini, rijetko kada će to netko drugi učiniti. Treba razgovarati s učiteljima i stručnom službom škole i saznati jesu li oni primijetili takva ponašanja. Ako stručna služba, učitelji i roditelji odluče da je potrebno, kreće se u proces dobivanja službene individualizacije programa, asistenta u nastavi ili pak prilagođenog programa. Mnogi roditelji, posebno oni koji ne smatraju da se radi o nekom većem problemu, nisu zagovornici individualizacije, ali treba shvatiti da to ne znači da će dijete imati m...