Parenting – Tips and Tricks

Kada saznate da ćete postati roditelj preplavi vas niz emocija. Sreća, uzbuđenje, osjećaj zadovoljstva, strah. I svatko to doživi na drugačiji način, svatko ima svoje iskustvo i svatko ima svoje želje vezane uz roditeljstvo.

Većina budućih roditelja sluša o tome kako je to nešto prirodno i nešto što dolazi samo od sebe i kada ćete imati svoje dijete znat ćete točno što napraviti u tom trenutku. Pričaju im o majčinskom instinktu i kako će rođenje djeteta probuditi neke njima do tada nepoznate mogućnosti i osjećaje. I sve to jest istina, ali ne baš uvijek i ne za svakoga.

Velik broj roditelja vrlo često se nalazi u situaciji u kojoj ne zna što napraviti, kako se ophoditi prema djetetu, kako prepoznati njegove potrebe, kako ga naučiti da bude najbolji što može biti. A, kada su neuspješni u tome, uglavnom krive sebe. Jer su oni roditelji tog djeteta i oni su ti koji ga trebaju naučiti da bude dobra osoba, da bude uspješan, kreativan, društven, osjetljiv na potreba drugih, da se zna zauzeti za sebe, obraniti se od drugih, ne biti nasilan, „neprimjeren“, dobar u školi i još tisuće drugih stvari koje očekujemo od svoje djece. I svima je sada već postalo jasno da je to prevelik pritisak na tako malo biće koje još nije ni približno razvilo svoje kognitivne kapacitete, koje i tako ne razumije većinu stvari koje se događaju oko njega.

Ali što je s roditeljima? Nije li to i prevelik pritisak na njih? Odjednom su se našli u situaciji da trebaju stvoriti čovjeka, oblikovati ljudsko biće, što može biti itekako zastrašujuće. Uvijek se dobije gomila savjeta od djedova i baka, prijatelja i ostalih članova obitelji, pa i potpunih stranaca, o tome kako odgajati dijete. I dobar dio njih su korisni i mogu pomoći, ali ipak ne umanjuju zbrku koja nastaje u glavi roditelja. Ali što struka kaže o tome?

Četiri tipa roditeljskog odgoja

Četiri su osnovna tipa roditeljskog odgoja: autoritarni, autoritativni, permisivan i indiferentan.

Autoritarni stil

Ovo je krut i strog odgojni stil u kojem roditelji postavljaju velika očekivanja pred dijete i velike zahtjeve i to tako da provode strog nadzor nad njim i visoku kontrolu, a ne pružaju dovoljno topline i podrške. Najviše se usmjeravaju na postavljanje granica i određivanje raznih pravila, a kako dijete prekrši pravilo skloni su kažnjavanju. Glavni cilj roditelja koji prakticiraju takav odgoj je učenje samokontrole i poslušnost djeteta autoritetu, a odnos između njih i djeteta temelji se na odnosu nadređenosti i podređenosti. Ovakav odgoj rezultira djecom koja su nesigurna, povučena, a mogu biti i agresivna te vrlo često imaju niski prag tolerancije na frustraciju. Često su nepovjerljiva, nesigurna i neuspješna u rješavanju problema, stalno brinu kako udovoljiti autoritetima, od kojih su prvi njihovi roditelji.

Autoritativni stil

Autoritativni stil odgoja smatra se najboljim i najpoželjnijim odgojnim stilom. Roditelji koji prakticiraju ovaj stil odgoja također imaju velika očekivanja od svoje djece i postavljaju im granice, ali to rade na drugačiji način. Usmjereni su na dijete i njegove potrebe, pružaju mu podršku i toplinu. Uče ih pravilima i samokontroli, ali kroz objašnjavanje i dogovor. Razgovaraju s djetetom, objašnjavaju mu zašto je nešto dobro, a nešto drugo nije, zašto postoje pravila i zašto ih se treba pridržavati. Fleksibilni su i spremni na kompromise. Uvažavaju djetetovo mišljenje i potiču ga da razmišlja svojom glavom. Djeca odgojena na ovaj način su samopouzdana, imaju razvijene socijalne vještine, znaju se zauzeti za sebe, ali i poštivati druge. Uspješna su u rješavanju problema i imaju visoku toleranciju na frustraciju.

Permisivni stil

Permisivni stil odgoja karakterizira nedostatak granica i pravila. Roditelji koji prakticiraju ovaj stil odgoja su topli i brižni, ali ne postavljaju nikakve granice i pravila. Sve je dopušteno i dijete smije raditi što god želi. Roditelji se ne postavljaju kao autoritet i ne traže od djeteta da ih sluša. Ovakav odgoj rezultira djecom koja su impulzivna, agresivna i ne znaju se nositi s frustracijom. Često su nesigurna i imaju nisko samopoštovanje. Ne znaju se zauzeti za sebe i često su žrtve vršnjačkog nasilja.

Indiferentni stil

Indiferentni stil odgoja je najgori odgojni stil. Roditelji koji prakticiraju ovaj stil odgoja su hladni, nezainteresirani i ne pružaju djetetu ni toplinu ni granice. Ne postavljaju nikakve zahtjeve pred dijete i ne kontroliraju ga. Ne brinu o djetetovim potrebama i ne pružaju mu podršku. Ovakav odgoj rezultira djecom koja su nesigurna, povučena, anksiozna i depresivna. Često imaju problema u školi i u odnosima s vršnjacima. Sklona su delinkventnom ponašanju i zlouporabi droga i alkohola.

Što napraviti?

Naravno, nitko od nas ne pripada isključivo jednom stilu odgoja. Svi mi kombiniramo različite stilove ovisno o situaciji, raspoloženju i djetetovom ponašanju. Ali, važno je znati koji stil prevladava u našem odgoju i kakve posljedice to ima na naše dijete. Ako prepoznajete da vaš odgoj naginje autoritarnom, permisivnom ili indiferentnom stilu, ne očajavajte. Nikada nije kasno za promjenu. Potražite pomoć stručnjaka, čitajte knjige o odgoju, razgovarajte s drugim roditeljima. I najvažnije od svega, razgovarajte sa svojim djetetom. Pitajte ga kako se osjeća, što mu je važno, što ga muči. Pokažite mu da ga volite i da vam je stalo do njega. To je najbolji put do sretnog i uspješnog djeteta.

Umo tim