Tips for More Successful and Easier Learning

Započela je još jedna školska godina, razdoblje usvajanja novih znanja i vještina. A, kako bi se izbjeglo nakupljanje velikih količina obveza i gradiva važno je za početak napraviti dobar plan i raspored. Raspored i plan učenja može napraviti svatko uz malo truda. Važno je da se pridržavamo tog plana i da vladamo vještinom učenja. Prema Howeu (2002) mi **učimo već i prije rođenja**, no uvjeti nam baš i nisu pogodni. Tek nakon poroda okolinski uvjeti se popravljaju i  novorođenče vrlo brzo uči.

Ali, koje sve to preduvjete, osim okolinskih, dijete mora imati da bi učenje bilo što bolje i uspješnije? Koje su sposobnosti i osobine potrebne za učenje? Što je to učenje? Učimo li samo ako to namjerno činimo? Pokazujemo li uvijek što smo naučili? Pogledate slikovni prikaz kako učimo i pamtimo.

Učenje je kompleksan i individualan proces na koji djeluju mnogi čimbenici, a da bi se ono moglo odvijati potrebni su preduvjeti koji se odnose na osobu koja uči i na njezino okruženje. Psiholozi najčešće određuju **učenje** kao **relativno trajnu promjenu u ponašanju koja je rezultat vježbe ili iskustva** (Vasta, 1998). Kad kažemo da je učenje „relativno trajna” promjena, razlikujemo naučene promjene u ponašanju od privremenih promjena koje su često odraz fizioloških procesa, poput spavanja, bolesti, umora… Izraz „promjena u ponašanju” znači da nas zanima kako učenje, bez obzira na to čime je izazvano, utječe na vidljivo ponašanje.

Zanimljivo je znati da smo sve što znamo, a nije određeno biološkim naslijeđem, stekli učenjem! Kao što smo već spomenuli učenje je individualan proces i ovisi o mnogo faktora, a mi ćemo detaljnije opisati sljedeće faktore: percepciju, pažnju i stil učenja.

### Zašto je važna percepcija?

Tumačenje osjeta na temelju iskustva nazivamo percepcija. Ako informacije bez teškoća ulaze kroz osjetne organe do centara u mozgu,  bit će protumačene u skladu s iskustvom i pogodovati usvajanju novih znanja.

No što se događa u slučaju bioloških teškoća? Teškoće se mogu javiti u načinu na koji primamo informaciju kroz osjetila pa osobe mogu biti ili nedovoljno ili pretjerano reaktibilne (jača ili slabija osjetljivost), ovisno o njihovu osjetilnom pragu. **Pretjeranu ili nedovoljnu reaktibilnost djeca često kompenziraju.** Dijete koje je previše reaktibilno na neke podražaje pokušat će ih izbjegavati, dok će ih dijete koje je nedovoljno reaktibilno tražiti. Djeca koja imaju [hiperaktivne simptome]() imaju nedovoljno reaktibilna kinestetička i proprioceptivna osjetila pa neprestano trče i skaču kako bi dobili osjetnu informaciju o položaju svoga tijela u prostoru. Dijete koje nema senzoričkih teškoća u komunikaciji s vanjskim svijetom prima i tumači milijarde sićušnih senzoričkih djelića koji čine informaciju. No, u djece sa senzoričkim oštećenjima nije tako. Ona mogu propuštati ili pogrešno tumačiti te djeliće, zbog čega mogu imati teškoća u učenju usmjeravanja pažnje, komunikaciji, ali i u školskom učenju.

### A što je s pažnjom?

Perceptivni i ...