Learning – Instrumental Conditioning

Do sada smo više puta pisali o učenju, a ovaj put ćemo mu pristupiti iz malo drugačije perspektive. Iako se pojam učenja najčešće veže uz školu, ono je puno šire od obrazovanja i poučavanja. Pokreće nas od rođenja i prožima naš čitav život, a osnovni mu je cilj prilagodba životnoj okolini. U pokušaju razumijevanja i definiranja učenja, proizašle su tri najvažnije skupine teorija:

• učenje uvjetovanjem
• teorije socijalnog učenja te
• kognitivne teorije učenja.

Tim se redoslijedom donekle pravilno javljaju tijekom razvoja, od jednostavnijih ka složenijim mehanizmima: prvo najviše učimo uvjetovanjem – klasičnim i instrumentalnim, a zatim se sve više javljaju i međusobno isprepliću i ostala dva načina učenja – socijalno i kognitivno učenje. U daljnjem tekstu detaljnije ćemo se pozabaviti _instrumentalnim uvjetovanjem_.

Logika instrumentalnog uvjetovanja temelji se na pretpostavci hedonizma: osnovna je motivacija ponašanja postići ugodno i izbjeći neugodno stanje. Prema definiciji, instrumentalno uvjetovanje je proces učenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog ponašanja na temelju posljedica koje to ponašanje ima za organizam (ljude i neke vrste životinja). Upravo se zbog toga instrumentalno uvjetovanje još naziva i „učenjem na posljedicama“.

Potkrepljenje je ključan pojam za ovaj mehanizam učenja, a označava posljedicu koja _povećava_ vjerojatnost ponovnog pojavljivanja nekog ponašanja. Razlikujemo pozitivno i negativno potkrepljenje. _Pozitivno potkrepljenje_ predstavlja uvođenje ugodnih/poželjnih posljedica, npr. petica učeniku za odlično naučeno gradivo ili trenerova pohvala sportašu za veliko zalaganje u obrani. _Negativno potkrepljenje_, unatoč svom nazivu, donosi nam ugodu jer nas „oslobađa“ neke neugode. Ono znači ukidanje nepoželjnih posljedica. To može biti mogućnost izbjegavanja pisanja završnog ispita za studente koji uspješno polože sve kolokvije, ali i puno trivijalnije stvari poput prestanka osjećaja hladnoće nakon oblačenja kaputa ili prestanka glavobolje nakon uzimanja lijeka. U svim tim slučajevima ukidanje neugodne posljedice (hladnoća, glavobolja, ispit) povećava vjerojatnost pojavljivanja ponašanja koje mu je prethodilo. Još jedan primjer učenja mehanizmom negativnog potkrepljenja je markiranje s nastave „bez posljedica“. Istraživanja pokazuju da je potkrepljenje to učinkovitije što je veza između ponašanja i njegove posljedice jasnija, čemu svakako doprinosi vremenska bliskost i logična povezanost tih događaja.

Iako vrlo često pozitivno potkrepljenje zapravo predstavlja _nagradu_, ta dva pojma nisu sinonimi. Ponekad je pozitivno potkrepljenje nešto što nije zamišljeno kao nagrada. Tako je trogodišnjak koji se učestalo približava štednjaku i pritom gleda mamu čekajući njezinu reakciju, zapravo naučio da tako može zadobiti njenu pažnju. Drugim riječima, sve što je mama radila s idejom da ponašanje otkloni zapravo je bilo potkrepljenje. Na sličan način učitelji ponekad nehotično potkrepljuju „nestašna...